Friday, November 23, 2012

Weekly Food For Thought - Curiosity Cures Mediocrity


‘A wonderful gift may not be wrapped as you expect!’~ Jonathan Lockwood Huie

Dear Friends,

It has been an interesting week…

What a privilege to spend time with and observe the crème de la crème of NLP!

To see and hear what is possible after mastery and a lifetime of curiosity, learning and training.

While observing and taking note of the elegance with which some of the NLP processes were performed by Dr. Grinder and Carmen Bostic St. Clair, we couldn’t help but notice that not everybody in the audience, including some self-proclaimed NLP trainers, appreciated the mastery that was demonstrated in front of their very eyes and ears. And this time, like many times before, in similar situations, pearls of wisdom (processes in this case) were wasted!

Oftentimes, people get frustrated when confronted with excellence, because excellence does not conform to their blinding expectations of what excellence should be. And this is precisely the point: if excellence did conform to their expectations, there would be nothing to learn.

And indeed: frustration can be a sign that there is something of high value going on, a pattern that conscious mind cannot compute.

Notice the similarity of this situation in a learning context with the situation of the modeler in the modeling context. If a person attempts to model a genius, using preconceived notions, conscious mind categories, he will end up with a model of his own categories and miss exactly those things that make the genius fly.

Only by letting go of the conscious mind’s filters, assuming for a moment that this is possible, can real learning take place.

Of course, this does not apply to you, gentle reader, or us, but we know that you have observed other people being so stuck in their own idea about reality that they failed to learn, that they rejected fabulous material which was presented right in front of their very eyes and ears.

So if one becomes too attached to one’s ideas about reality, one risks getting stuck in a mud of me me  me me me-diocrityJ!

When you contemplate areas in your life where your sense of quality has been evolving, you will most certainly start to appreciate the curiosity that is the key component to learning.

So with this in mind, may we invite you to spend some time this weekend, and   give yourself a gift of opening up to the possibility that there is excellence all around you. And even though you might be a practitioner, a coach, or even a trainer, you are predominantly a learner, a student and an evolving human being.

Here’s to constant and never ending curiosity!

Wishing you a wonderful week!

Curiously yours,

Lidija and Thomas

Lidija Markovic – NLP Trainer (Classic & New Code NLP)
Thomas Bjørge – NLP Trainer (Classic & New Code NLP)

©Momentum Strategies 2012

Saturday, November 17, 2012

Weekly Food for Thought - Insights into Breakthroughs


‘The value of information is equal to the value of its impact.’ ~ Thomas Bjorge

Dear Friends,

This week’s note finds me in beautiful Croatia, where I am assisting at an International NLP Congress, presented by two of the most influential minds in the field of NLP – Dr. John Grinder and Carmen Bostic St. Clair.

And preparing for this event, I spent some time thinking about breakthroughs I had during the seminars and workshops where I was in the role of a participant.

It brought to mind instances that were marked with ‘aha moments’, with powerful insights and with ‘now I know how to…’ empty phrases. I must admit, that most of the above mentioned insights were useful and have greatly contributed to my growth.

I shared these musings with my dear Friend Thomas, who noted that insights are ok, but what happens if you stop at them, and fail to integrate them? The answer is, of course – nothing, absolutely nothing!

Choosing to do nothing with these insights is ok if you are only after theoretical knowledge, something to chat about over a coffee, or want to daydream about what life would be like if you were to capitalize on them, exploit them, use them for your benefit…

In our lifetime, many great insights lose momentum, purely because we choose to indulge in learning for the sake of learning, whilst forgetting that information without application is as useful as Beethoven’s music sheets in the hands of a giraffe J.

So the question is: how do you turn a powerful insight into an earth-shattering breakthrough?

The answer is simple: Act on it! Take action! A massive one! The key lies in using all the learnings we have and applying them consistently and congruently. As that very action you decide to take, based on an insight, is worth more than ten actionless insights!

A word of warning: the feedback you get from taking that action will often give you new insights that will make you want to act J.

So with this in mind, I invite you to, right now take a few minutes and think about all the insights that you’ve had over the years, consider what effective actions you can take, decide and then ACT.

Wishing you a wonderful weekend and sending you oceans of love,

Lidija with Thomas Bjorge, NLP Trainer

© Momentum Strategies 2012

Monday, November 12, 2012

Weekly Food for Thought - If life were a canvas and you the artist – what would you paint?


Dear Friends,

Are you the Artist or the Observer?

These days, everywhere I go I notice that we live in a mass culture where meaning is centralized, and we are used to having others interpret our lives for us. We are largely becoming passive observers of our own experience, waiting for other people to tell us what it means.

More and more, we allow outside influences to direct our attention to what we should care about or strive for, that the truth of our own power to choose very often escapes us.

I would very much like to propose another way. A way I did not invent, however it forms a basis for the spiritual teachings of most cultures.

Instead of the notion that there is an absolute value and meaning to reality, a some kind of ‘reality matrix’, we all must learn to decipher as young people; I would like you to consider an alternative stance: that you give your world – and each event that happens in it – any and all the meaning it has. There is no intrinsic meaning to anything!

However, while we give everything whatever meaning it has, in most cases we do not consciously choose these meanings. Rather we learn them, inherit them, probably unconsciously, according to the conventions of our family and our environment.

These pre-chosen and pre-packaged meanings can have a huge influence on how we experience the world.  As, how we feel about any given thing, is directly related to the meaning we assign to it. The good news is that we are not stuck with any particular meaning. We can consciously choose the meaning and value of our experiences.

This, I believe, is exactly what people who are continually happy and peaceful have learned to do.

This means, of course, that you are the creator of your own reality. In contrast to how you may have been conditioned to think, you give meaning  and significance to whatever happens to you, though the whole process  may appear to be unconscious. Then based on that meaning, usually unconsciously, you choose what your response will be. This will further imply that you will make wise and resourceful choices, as you will be living consciously rather than unconsciously.

If like most people, the part of you that assigns meaning runs on autopilot, it will choose meanings and responses based on the filters installed by your family and environment. In this case, I am sorry to say, your creativity and individuality will be stillborn.

If, on the other hand, you uncover what moves and motivates you, you will soon notice that you have picked up the paintbrush: suddenly you are painting the shapes of you your feelings on that blank canvas.

After all, you are the artist, you can paint anything you like!

What you are painting is as ephemeral as anything else in life, but the lines you draw, the shapes you form, and the colours you choose are what gives your life a meaning.

So loose the pre-written script, take a blank canvas and start painting your life!

With this in mind, I wish you a wonderful week and sending you oceans of love,
Lidija

© Momentum Strategies 2012  

Monday, November 5, 2012

Da Li Je Dovoljno Jednom?


Dragi prijatelji,

Bila je to, najblaže rečeno, ispunjena nedelja, nedelja u kojoj sam imala priliku da se ponovo upoznam sa magičnim načinom rada ljudskog uma.
Dok sam razgovarala o vremenu i temama za radionicu koju sam sutradan održavala, mlada žena je čula moj telefonski razgovor i sa oduševljenjem i nestrpljenjem me pitala da li su radionice otvorene za svakoga. Moj odgovor je, naravno, bio “Da!”. Ona se nasmejala rekavši da njoj nije potrebno da dodje, pitala je zbog dečka, i čoveče, ako bi samo mogla da ga ubedi da dodje, svi njihovi problemi i nesuglasice bili bi rešeni, naročito što je potrebna samo ‘jedna’ radionica da bi došlo do potpune životne transformacije, jer, kako je ona to stručno objasnila - njemu je bila dovoljna jedna.
Komentari poput ovih me nasmeju, a takodje me nateraju da se zamislim... Čovečanstvo je došlo do tačke gde su ljudi spremni da ulože jedan sat, jedan dan, jedan vikend u nešto što je dobro za njih - i da se onda vrate svojim starim navikama, misleći da je jednom dovoljno. Neki ljudi su spremni da provedu ceo život prepuštajući se lošim navikama a očekuju da jednokratna čudotvorna seansa reši sve njihove probleme. Da li je dovoljan jedan odlazak u teretanu da postanemo super vitki, zategnuti i zavodljivi, ili nam je potrebno više poseta da postignemo željeni izgled?!
Kratak susret sa tom mladom ženom vratio mi je u sećanje konsultaciju koju sam imala sa svojim dragim prijateljem i izvrsnim lekarem, Dr. Džonsom, koji mi je rekao - parafraziram - da nije dovoljno jesti zdravo jedan dan! Zdravo življenje, razvijanje zdravih navika, kontrolisanje sopstvenog uma, tela i duše je nešto na čemu svi treba da radimo i što treba da bude način života.
Uostalom, imamo samo jednu šansu da živimo! Zar ne bi bilo sjajno da je učinimo veličanstvenom, živeći punim plućima, učeći da zamenimo toksičnu hranu, ljude, veze, misli sa zdravim i blagotvornim, i ne samo jednom, podsećam vas, nego zauvek! Jer dobre stvari nikada nije dovoljno iskusiti samo jedanput! Vi ćete uvek želeti više i želećete da i drugi ljudi uživaju u blagodetima dobrih stvari, zar ne?
Dakle, ovog puta vas pozivam da kreirate prostor za zdrave veze, počevši sa samom/samim sobom i da posmatrate efekat koji će to imati na sve oko vas, tako da nećete imati drugi izbor sem da to učinite trajnim i stalnim stanjem!

Obasipam vas okeanima ljubavi,

Lidija

Vracanje Sebe Sebi


Kada ste poslednji put uradili nesto za svoju dusu? Ne samo nesto sto volite da radite, sto vam se svidja, vec nesto sto vas istinski ispunjava?

Poznato je koliko je lako davati, davati drugima, deliti sa drugima...No vrlo cesto zaboravljamo da damo onoj osobi koja je najvaznija-nama samima! Zaboravljamo da pitamo same sebe sta nam je potrebno, kako smo...

Zbog dinamike zivota i brzine zivota, naucile smo da dajemo sebi 'male' stvari....Castimo se kafom sa prijateljicom, odvojimo vreme da procitamo knjigu koja nam se svidja...ali koliko cesto radimo nesto sto zaista ispunjava nasu dusu, sto nas putpuno regenerise? Nesto sto cini da sijamo, plenimo, zracimo iznutra!

Poznavajuci ljudsku prirodu, predpostavljam da sebi ne ugadjamo cesto.

Vreme za 'mene' cesto stavimo u pregradu 'nevazno', i ostavimo za neki drugi dan, za dan kad imamo vise vremena!

Ali kad taj dan dodje, i kad uradimo nesto sto nas stvarno ispunjava i cini da svaki delic nase duse peva, efekat je caroban, i utice na svaku oblast naseg zivota.

Prisutniji smo, srecniji, zadovoljniji...Efikasniji smo u poslu.

Stvari koje imaju za cilj hranjenje nase duse, povecanje naseg potencijala, efikasnosti, nisu vazne, one su krucijalne!!!

Kao sto automobil ne moze da ide bez goriva, tako i mi ne mozemo da zivimo ispunjenim zivotima ako stalno oduzimamo, a vrlo retko, dodajemo!

Kad odvojmo vreme za sebe, i damo sebe sebi, vracamo se u zivot, dodajemo zivot godinama, pa nam je onda zivot osmisljeniji, ima pravu svrhu, a kad zivot ima svrhu, onda je to prava stvar!

Aktivnosti koje hrane dusu se razlikuju od osobe do osobe...ali ih je lako je pronaci i otkiti sta je to sto vas ispunjava!

Od klijenata cesto cujem da ne znaju sta ih ispunjava, i da su nepovratno izgubili tu iskru koju su ranije imali?! Vecina njih kaze da ne bi znala kako da je pronadje...

Evo jedne male vezbe za ponovno pronalazenje onoga sto nas ispunjava...

Gde vam lutaju misli kad sanjarite?! Kad ne biste imali nikakvih obaveza, ili kad biste imali celi dan na raspolaganju...sta biste radili?

Koje od aktivnosti, u kojima ste ranije uzivali, cine da vam srce brze zakuca cak i na samo pomosao na njih?! One koje vam vracaju osmeh na lice?! Oslusnite svoje telo, ono ce vam reci sta je to sto vas potpuno ispunjava. Odvojte petnaestak minuta za ovu vezbu

Lako je podceniti snagu i uticaj koju ove aktivnosti imaju na nas zivot.

Kako se osecate, kako se ponasate, kako razmisljate, kako 'izgledate' u svakodnevnom zivotu. Sve je to povezano sa time koliko ispunjeno i osmisljeno zivite svoj zivot.

Vreme provedeno sa porodicom, prijateljima, setnje u prirodi...

Osmelite se i naucite da provedete vreme sa samima sobom. Pozovite sebe na 'sastanak' i posvetite se sebi i uzivajte u svakom trenutku!

Mozda ovo zvuci paradoksalno, ali kad savladate tehniku davanja vremena samome sebi i uzivanja u istom, jos vise cete uzivatinu druzenju sa drugim ljudima, pazljivije cete birati svoje okruzenje, bicete svesniji svojih potreba i onoga sto vas istinski ispunjava.

Cinjenica je da smo nauceni da cekamo da se pojavi pravi trenutak da radimo stvari koje nas ispunjavaju!

Zao mi je sto moram da vam ovo kazem na ovakav nacin, ali taj se trenutak nece pojaviti, i postoji velika sansa da ga cekate jedno izvesno vreme:-)!

Naucili smo da 'popunjavamo' vreme aktivnostima koje samo prividno cine da se osecamo OK, i imaju kratkotrajni efekat. A nadam se da vecina nas planira zivot na duge staze, i zeli da se posveti aktivnostima koje ispunjavaju dusu i imaju dugotrajtni efekat!

Koliko ljudi provede sate i sate za racunarom, telefonom, na Facebook-u, a nije ni nsvesna da je za to vreme mogla da udadi nesto za sebe, nesto sto ce imati dugotrajni efekat...

Pitam se koliko je lako sesti i napraviti listu aktivnosti koje vas ispunjavaju?! Pa sa tako pripremljenom listom donesite odluku da odvojite sat vremena u toku jedne nedelje da se posvetite sebi, svojoj dusi!

Sa ovim na umu, ostavljam vas da razmislite o stvarima koje vas ispunjavaju, koje vracaju iskru zivota, i koje ce vas naterati da napravite prostor u nedeljnom rasporedu za 'sastanak sa dusom';-)!

Kreirajte pola sata kako biste dobili sto vise od ove vezbe;-)! Zatvorite oci, udahnite I izdahnite duboko nekoliko puta, i onda oslusnite ste se desava u vasem telu. Opustite se, a ako ipak osetite veliku aktivnost uma, puno pitanja, unutrasnjih dijaloga, prihvatite ih, i neka vam oni budu vodic. Uposlite ih! Pitajte ih, da vam ukazu na aktivnosti/navike koje treba otpustiti i kojima je prosao rok trajanja;-), dozvolite im da odu, i razmislite kojim biste ih novim aktivnostima/navikama zamenili?! Kad zavrsite, napravite listu tih ‘novih’ aktivnosti i krenite u akciju!

Čudesna draž neizvesnosti


“Misterija i neizvesnost su energije života. Ne dozvolite da vas nepotrebno uplaše, jer one drže dosadu na odstojanju i bude kreativnost” R. I. Fitzhenry

Moje iskustvo pokazuje da svi uživamo u sistemu u kome vlada izvesnost, u kome plivamo u domenu poznatog, oslobodjeni bilo kakvih talasanja. Medjutim, veoma često u životu susrećemo se sa situacijama u kojima moramo da surfujemo na talasima neizvesnosti i nepredviljivosti.

Kroz istoriju, veliki umovi poput Vinikota i Kitsa, pisali su o važnosti posedovanja kapaciteta za neizvesnost. Neizvesnost je stanje u kome smo svi bili, i opet ćemo biti, a čije su glavne odlike briga i stres. Ponekada ovo stanje može potrajati prilično dugo i zato je od presudnog značaja razvijanje snažne psihologije i sistema za održavanje iste.

U cilju razvijanja sopstvene sposobnosti da se nosimo sa neizvesnošću, moramo neprestano nastojati da se razvijamo da bi i naši energetski potencijali rasli, tako da - kada se i desi nešto neplanirano - anksioznost bude znatno umanjena.

Za početak, kreiranje kapaciteta za neizvesnost iziskuje strogu disciplinovanost i posvećenost s naše strane. Medjutim vremenom, kako postanemo svesni naših stanja u situacijama koje su nepoznate i neizvesne, mi učimo da funkcionišemo u njima, bez zrnca brižnosti i stresa. Osposobljavamo se da dočekujemo te iste situacije sa dobrodošlicom i da ih cenimo, jer učimo mnogo iz njih.

Čak i kada nema “kriznih situacija” kao takvih, naš oformljen kapacitet za neizvesnost služi kao preventivna mera. Postaje neka vrsta spontanog filtera kroz koji se oslobadjaju ranije frustracije, ograničena verovanja i otpori.

Naš kapacitet za neizvesnost znači oslobadjanje sve energije koja je nekada bila vezana za stresne i neizvesne situacije. Jednom kad je ta energija oslobodjena, stvara se prostor za radost življenja, za kreativnost, za fleksibilnost. I zato je veoma važno imati razvijen i duboko ukorenjen kapacitet za neizvesnost.

Imajući ovo u vidu, želim vam nedelju punu divnih neizvesnosti, a ako stignete zabavite se tekstom u prilogu koji izlazi iz šablona izvesnog I očekivanog

Ov1 2or3k1 sl3ži d1 dok1že k1ko s3 n1ši 36ovi s2osobni z1 7enij1lne
s5v1ri! N1 2oče5k3 je bilo 5eško 1li s1d1, 3 ovo6 red3 v1š 36 či51 ovo 135o615ski bez r1z6išlj1nj1, b3di5e 2onosni! S16o neki lj3di 6o73 d1 či51j3 ovo!

Da li ste spremni da sledite same sebe?


Bila je ovo zanimljiva nedelja. Nedelja kojom su prodefilovali intersantni, inspirativni, hrabri ljudi. Ljudi koji idu dalje uprkos preprekama, ljudi koji postavljaju nove standarde, podizu lestvicu, ljudi sa vizijom kako za sebe, tako i za svoje okruzenje. Ljudi koji nesebicno daju, ljudi koji vole druge ljude, ljudi sa jasnom idejom ko su i sta je njihova misija u zivotu.

I upravo ovo pitanje o tome sta je nasa misija, i kako mozemo da zivimo autenticno, prateci svoje srce, je tema koja uvek tera na razmisljanje, a i privukla je u moj zivot dogadjaj o kome zelim napisati par recenica...

Elem, pre par nedelja, prijateljica me je pozvala i pitala da li zelim da idem na promociju knjige Eve Branson, jer, po recima moje prijateljice, postoji nesto u meni sto je neverovatno podseca na nju (Eve Branson). Za neupucene, Eve Branson je majka Sir Richard-a Branson-a, zena koju je Kate Winslet proslog leta spasla od pozara na Bransonovom ostrvu Necker.

Kad sam ugledala Eve, ono sto mi je odmah privuklo paznju je njena spontanost, otvorenost, radoznalost i vragolast osmeh:-)! Imajte na mu da je promocija njene knjiga bila rezervisana za porodicu, i uzi krug prijatelja, tako da je spontanost sa njene strane bila i ocekivana, mada...

Razlika izmedu onih ljudi koji su otvoreni i spontani samo sa ljudma koje poznaju, i Eve je u tome, sto je ona ceo zivot zivela tako sto je ostala svoja, autenticna, spontana, otvorena, bez obzira na to ko je u njenim drustvu/okruzenju. Iz njenih prica jasno se videlo da je hrabra, da ne prihvata 'ne' kao odgovor. Naucila je da upravlja avionom u vreme kada zenama nije bilo dozvoljeno da hodaju same ulicom, a kamoli da voze avione! Ocigledno je da se upravlja Niceovom filozofijom, a to je da kad je 'zasto' dovoljno jako, put do 'kako' se lako nadje... Mozete zamisliti kako je taj njen zivotni stav uticao na njenu decu?! Sir Richard Branson je vlasnik Virgin airlines-a!!!

Jasno je da je Eve bila spremna da prati sebe, svoje srce. Odlucna, prisutna i svesna sebe i svojih mogucnosti, hrabro je isla u pravcu o kome drugi nisu ni sanjali! I znate sta?! Taj njen stav je dao rezultate. Njen zivot je ispunjen i osmisljen. Ovo pokazuje, da ako smo spremni da sledimo sebe i svoje snove, mozemo otici daleko!

Glavi sastojak za ovakav zivot je da to uradimo sami, i da ne ocekujemo od drugih da sanjaju nase snove! Ne mozete biti dobar advokat, lekar, ekonomista, muzicar, ako Vas ta profesija koju ste 'izabrali' ne ispunjava. Ne moze se sanjati o ispunjenom zivotu, ako nismo iskreni prema samima sebi. Ako ne sledimo sebe...

Sa ovim na umu, pozivam Vas da ove nedelje nadjete trenutak za sebe i zapitate se sta bi trebalo da se desi, kako biste iskreno i autenticno sledili sebe. Sta bi trebalo da se desi, kako biste sebi 'poklonili' to iskustvo... I makar na kratko osetili lepotu, jednostavnost i ispunjenost Vaseg autenticnog bica!

Loše Nasuprot Osrednjem


Dragi prijatelji,

Moja cela protekla nedelja je bila vezana za “Pay it forward”* i ispunjena nasumičnim dobrim delima. Bez obzira koliko velika ili mala, ona doprinose našem svetu i njegovom poboljšanju.
Srećom, odrasla sam u porodici gde je “Pay it forward” bilo i ostalo jedini način koji moja porodica i ja znamo. Ove nedelje sam bila posebno ohrabrena, jer sam imala priliku da se angažujem kroz “Pay it forward” na različite načine, što je dovelo do nekih vrlo zanimljivih razgovora.
U svetu u kome živimo, previše je sebičnosti i premalo ljudske povezanosti. Ono što primećujem je da su neki ljudi postali podozrivi prema drugima. Uplašeni da budu dobri i da čine dobro.
Ovakvo ponašanje je dovelo do nastanka nove vrste ljudi. Ta nova vrsta je - mediokritet vrsta. Živimo u svetu u kome se slave mediokritet, osrednja dela i rezultati.
To me je nagnalo da pomislim da su osnovne karakteristike osrednjosti - nedostatak odgovornosti, nepostojanje svesti o društvenom progresu i blagostanju, i ogromna trivijalna ambicija. Ove odlike su proizvod ćelijskog nivoa strukture i stoga - mogu da budu opasne.  One pothranjuju jedna drugu, a u isto vreme, protivreče jedna drugoj. Pojedinci koji neguju osrednjost, nažalost, nisu ni svesni toga.
Vidite, kada je nešto loše, ono ima šansu da postane bolje; jer loše može da ostane u tom stanju samo odredjeno vreme pre nego što postane svesno da stvari moraju da se promene.
I tako, loše se menja i kreće ka tome da postane dobro. Sa druge strane, to nije slučaj sa mediokritetom. Zašto? Zato što je mediokritet zasnovan na glorifikovanju svoje sopstvene prosečne egzistencije dok, u isto vreme, pothranjuje iluziju veličine. U takvom postojanju ima vrlo malo, ili nimalo, prostora za promenu.
Imajući ovo na umu, pozivam vas da provedete nedelju praktikujući “Pay it forward” i razvijajući svest o osrednjim strukturama u vašem okruženju - svi ih imamo, samo je pitanje uočavanja, pomeranja i delovanja mimo njih!

Šaljem vam okeane ljubavi,

Lidija

*“Pay it forward” je izraz u engleskom jeziku koji se najbliže može prevesti kao “prenesi dalje”. Izraz se koristi da opiše koncept po kome, čineći dobro delo, pojedinac ne očekuje nikakvu direktnu ličnu korist zauzvrat, već nasuprot - očekuje i nada se da će primalac dobrog dela biti inspirisan da širi dobročinstvo dalje, prema trećim licima. Koncept je star ali se smatra da sama fraza potiče iz romana “Garden of delight” iz 1916, spisateljice Lili Hardi Hamond. (http://en.wikipedia.org/wiki/Pay_it_forward)
Kako praktikovati “Pay it forward”:

1. Obratite pažnju na prilike da pomognete drugima. Možda imate starijeg komšiju, ili nekoga u okruženju kome je potrebna pomoć a ko je previše ponosan da pita za pomoć. Svojim nenametljivim dobrim delima možete promeniti poglede ljudi na svet.
2. Učinite nešto lepo za nekoga koga ne poznajete (ili ne poznajete dovoljno dobro). To bi trebalo da bude značajna pomoć ali ne nekome od koga očekujete bilo šta zauzvrat.
3. Raširite ovu priču. Ako vam osoba kojoj ste pomogli zahvali i poželi da vam uzvrati dobro delo, zamolite je da umesto toga uradi nešto dobro za tri osobe koje ne poznaje, i da ih zamoli da oni učine isto za još tri osobe. Ideja je da se svesno poveća dobročinstvo u svetu.
4. Prenesite dalje. Kada primetite da je neko učinio nešto dobro za vas, podsetite sebe da ‘prenesete dalje’ i da i sami učinite nešto dobro za tri druge osobe.

(http://www.wikihow.com/Pay-It-Forward; www.pifexperience.org )